Ispovijed

Sada već davne 1988. godine, kako to obično biva u sretnim pričama, sastala se grupa entuzijasta i zakotrljala grudicu, ne sluteći u kakovu lavinu će izaći. Naravno na ovako dugome i sadržajnom putu, nisu uvijek cvjetale ruže. Zbio se i pokoji težak trenutak, no ja ih se slabo sjećam. Živim za dan kada ću unucima prepričavati doživljene i izmišljene zgode iz biografije, što svoje, što banda u kojem djelujem i razvijam se, sami možete izračunati koliko dugo. I za kraj: Bogu hvala, još sviramo i pjevamo za sebe i druge, još me na ulici presreću mladenci, maturanti, pacijenti s odjela gerijatrije i poneki gradski prosjak, što je za ovu priču manje bitno.

Srdačno Vaš, ali ipak svoj,
Krešimir Tolj

P.S.
Zahvaljujem se svim bivšim članovima banda, koji su svesrdno ulagali trud i znanje, kako bi Passage band bio ono što danas jeste, jedan od najboljih hrvatskih cover bandova.